PRIČA O JEDNOJ TAMBURI

Iz naše arhive/ Objavljeno 02.01.2011.

Iseljeničke priče

piše: Emil Cipar

Ne znamo kako je Franjo sa svojom tamburom stigao u Berlin. Znam samo da je to bilo prije više od stotinu godina. Sigurno se tada nije puno pričalo o integraciji, ali razlozi za Franjin put iz Hrvatske u daleki Berlin, bili su isti kao danas. Ne znamo točno ni kako je Franjo putovao, niti nešto o njegovoj obitelji.
Ali pouzdano znamo da je Franjo Krznar sa svojom tamburom napisao i još uvijek piše povijest.
Puno je znanstvenika i pseudoznanstvenika pisalo o povijesti…

više

NJEMAČKA… ZABORAVI!

IZ NAŠE ARHIVE/  objavljeno 07. siječnja 2009. godine

tekst: Emil Cipar

 Možda je naslov provokativan, ali provocirati mi stvarno nije nakana. Ja hoću samo olakšati donošenje odluka, hoću se osloboditi ustaljenih navika, hoću stvoriti novu bazu podataka, a sva iskustva potisnuti u stranu, jer ona mi ovdje nisu od velike pomoći. Hrvatska je druga zemlja, tu su drugi običaji, drugi ljudi, drugi zakoni… Moram početi od početka. Da bih si olakšao život odredio sam si nekoliko načela. Neka od njih:…

više

ARKADAŠ

Iz naše arhive/ Objevljeno 01.04.2011.

piše: Emil Cipar

Dosadna jesenska kiša. Najbolje vrijeme za isprazniti ladice …pobacati nevažno. I kako to obično biva na kraju ispadne da je sve važno i da ostane kako je bilo i prije. Imam dvije hrpe pred sobom …stari papir i …važno.

Čitam jednu …od mene napisanu misao na memorandum-papiru hotela St. George u Liverpoolu. I sjećanja naviru…
Početkom 80-tih, radio sam u jednoj firmi u Remscheidu u Njemačkoj. Firma je proizvodila dijelove za automobile. Uglavnom dijelove za karoserije. Kupci su bili proizvođači automobila diljem svijeta.…

više

USPOMENA NA “PLAVO ZVONO”

IN MEMORIAM: Iz naše arhive/25.11.2011. i u knjizi “Ono malo duše”/2015

tekst: Emil Cipar (13.04.1948. – 10.10.2014.)

emil-slikaNegdje krajem 1991., iznenadi me jedan telefonski poziv. Na drugome kraju je Vlado Duić …novinarska legenda iz starih vremena. Bile su mi dobro poznate njegove reportaže iz “Starta”, „Plavog vjesnika“, Vjesnika u srijedu“, magazina koji su pobudili moju znatiželju za novinarstvom. Isto tako bile su mi dobro poznate njegove monografije i izložbe fotografija.

Kako rekoh iznenadio me poziv. Nisam znao…

više

GLAVNI ZGODITAK

Iz naše arhive/objavljeno 31.07. 2010/ Ova priča pokojnog Emila Cipra, pronašla je svoje mjesto u, netom tiskanom, kultunom  godišnjaku “Danica 2017.

piše: Emil Cipar

Matan je radio na jednoj pilani u Sauerlandu. Posao je bio težak, ali zarađivalo se dobro, a bilo je mogućnosti raditi i prekovremeno. Stanovao je obližnjem selu, a na posao je putovao autobusom. Često se znalo dogoditi da je Matan na posao išao pješice, jer mu veza nije odgovarala, a znao je ponekad navratiti kod poznanika, gdje se je popila čašica više, pa je Matan izgubio i posljednju vezu. Put pješice vodio…

više

GOLI, MRTVI I ZABORAVLJENI

ISELJENIČKE PRIČE …iz naše arhive/03.ožujak 2010.
piše: Emil Cipar
Unknown014111Ovo je priča o Marku. O Marku iz jednog sela s Korduna. Posjetio sam ga ljetos. Poznajem ga od 1992.

Boravio je tada u Rovinju. Potjeraše ga iz njegovog rodnog mjesta u kojem je Marko bio svoj na svome. Bavio se poljoprivredom, ponekad, sezonski radio negdje na građevini. Živjelo se nekako. Marko počeo praviti novu kuću …u staroj postalo tijesno. Žena i troje djece, roditelji i baba. Bilo pretijesno u maloj drvenoj kući, pa se Marko odluči graditi novu u dvorištu. Slabo je to…

više

PISMO IZ USHUAIE

Iseljeničke priče/ Iz naše arhive  …objavljeno 15.11.2011.
piše: Emil Cipar

Već neko vrijeme ne izlazi mi iz glave par rečenica iz jednoga maila, kojega primih prije nekoliko dana. Završio sam seriju kolumni u časopisu „Matica“, posljednjom …u kojoj navedoh svoju e-mail adresu. Želja mi bila da mi se čitatelji jave i kažu što misle o mojim pričama. A htio sam im se zahvaliti što su me čitali …ako su me uopće čitali.
I čitatelji poslušali i javljaju se. Ali …suprotno mojim očekivanjima …rijetke riječi pohvale. Ima ih, ali nekako sve te…

više

BUTTERBROT

Nikad ne ulaziš dva puta i istu rijeku

ISELJENIČKE PRIČE …iz naše arhive …objavljeno 28. 06. 2010.
piše: Emil Cipar

Pišem neku kolumnu za neki časopis i nekako mi ne ide od ruke. Očekivao sam da će biti problema dok ne počnem sa pisanjem, pa sam pripremio sitnicu za jelo. Kava i butterbrot. I razmišljam što staviti na papir. Dobro nije to više list papira uvučen u mašinu, koji očekuje prve udarce. Sada je to bijeli desktop …ali svejedno …prazno je prazno.

-Nikad ne ulaziš dva puta i istu rijeku …reče nam Heraklit. Htio…

više

AH TA CVELFERIJA

Gunja je posebna priča

piše: Emil Cipar
20140216_104519-001Sunčani dan u veljači 2014. I topal dan …ugodnih 18 stupnjeva. Putujem iz Slavonskog Broda u Gunju …iz Slavonije u Srijem. Ne idem najbržim, već idem najkraćim putem …pratim rijeku Savu i prolazim kroz brojna živopisna sela Slavonije i Srijema.

Po selima brojne napuštene kuće. Predivna arhitektura iz vremena Vojne krajine prepuštena je zubu vremena, a on čini …

više

DALEKO JE TO

Iz naše arhive. Ovaj post objavljen je prvi puta 18. siječnja 2009.

Emil Cipar
Vruće brodsko ljeto. Vratih se iz Njemačke, gdje sam boravio neko vrijeme. Tamo mi je bila potrebna jakna. Teško je sada nekoga u Brodu uvjeriti da je to istina. I nije mi do nekog uvjeravanja. Traži se hladovina …što deblja to bolja.

Sjedim u jednom od brodskih kafića. Moj sugovornik je Marko. Marko već 36 godina živi u Australiji. U Brodu je samo u prolazu. Došao na groblje …pokazati djeci…

više