NOĆ ME STIGLA U TUĐINI

Iz naše arhive/ Objavljeno 11.12.2010. godine i otvorilo dugu diskusiju 

KOLUMNA POVODOM
piše: Emil Cipar

Hrvati u Njemačkoj, a ima ih oko 200 000, osuđeni su na jedan improvizirani život. Zbog neriješenog socijalnog statusa i nedostatka osjećaja pripadnosti niti jednoj državi, prisiljeni su na vječna putovanja i traženja svojega mjesta.

Znam da će ove riječi izazvati buru negodovanja, kao na primjer …pa svaki pravi Hrvat zna gdje pripada! ...ili …kakav je to Hrvat koji ne zna kamo pripada!

Josip je jedan od Hrvata koji ne zna kamo pripada.

U Njemačku je došao …ili otišao 1968., nakon završene industrijske škole. Radio je u Ruhrskom području, oženio se …žena Mara mu je iz okolice Sinja, a imaju dvoje djece …Antu i Gabrijela.

Josip i Mara su u invalidskoj mirovini. Težak posao …gradnja dviju kuća …učinili su svoje. Jednu kuću izgradiše u okolici Slavonskog Broda, a drugu u okolici Düsseldorfa. U kući u okolici Düsseldorfa sada stanuje sin Gabrijel sa svojom ženom i djecom. Kuća u okolici Slavonskog Broda stoji većim dijelom godine prazna.

Ako pitate …pa gdje žive Mara i Josip …reću ću vam: U iznajmljenom jednosobnom stanu u Düsseldorfu …kao prije 40 godina.

Rekoh već …Mara i Josip imaju invalidsku mirovinu. U početku nisu toliko osjetili zdravstvene tegobe, vratili se u Hrvatsku i počeli saditi voće. Putovali su često na relaciji Brod-Düsseldorf  …sve bilo u najboljem redu.

Međutim  …zdravstveno stanje se pogoršavalo. Mara i Josip nisu zdravstveno osigurani u Hrvatskoj, jer nemaju na to pravo. Liječniku moraju u Njemačku, jer su posjete liječniku povezane sa sve češčim i dužim terapijama.

U kući u kojoj sada stanuje sin Gabrijel sa svojom obitelji postalo tijesno za stalne goste. Odlučiše iznajmiti stan u Düsseldorfu …mali stančić, kao i u prvim danima braka.

Što vrijeme više odmiče Mara i Josip sve više vremena provode u jednosobnom stanu u Düsseldorfu. Velika kuća u Slavoniji …većinom prazna.

Od 200 000 Hrvata u Njemačkoj, svake godine njih 20 000 odlazi u mirovinu i sudbina im je slična Josipovoj i Marinoj.

Odjaviti se iz Njemačke ne žele zbog zdravstvenog osiguranja. Dok ide sa zdravljem …putuju na relaciji Hrvatska-Njemačka, a kad više ne ide …onda je nastavak logičan …stančić nedje u Njemačkoj i napokon mjesto u nekom njemačkom staračkom domu.

Hrvati u Njemačkoj nemaju svoj lobi, ne osjete nikakvu državnu skrb. Dok si radno sposoban, nije ti tako ni potrebna, ali kad se zađe u godine…

Isto tako,  20 000  djece hrvatskih migranata polazi svake godine u njemačke škole. O njihovom obrazovanju brine se samo njemačka država. Ni oni nemaju nikakav lobi, koji bi se pobrinuo za njihove specifične interese. Hrvatska dopunska škola je model iz prošlog stoljeća …nju je pregazilo vrijeme i razvoj naprednog društva.

Jedina mogućnost bi bila da Hrvatski svjetski kongres prestane pričati o tome da on zastupa interese Hrvata u Njemačkoj i da počne to i činiti. Umjesto toga …da bi skrenuli pažnju na sebe oni uvjek ganjaju drugu krmaču po selu …a stvarne potrebe ne vide, ili ih ne žele vidjeti.

HSK pažnju na sebe skreće kroz medijski atraktivne i kratkoročno popularne akcije, kao što je njihov trenutni zahtjev da njemačka država posthumno oduzme Bundesverdienstkreuz Josipu Brozu, zbog zločina koje je UDBA …jugoslavenska tajna služba, provodila nad Hrvatima u Njemačkoj.

Da bi sebe ubacili u svjetlost reflektora javnosti …populisti iz HSK koriste Titovu popularnost.

Slažem se da zločine koje je počinila UDBA treba ispitati i krivce kazniti. Ali obraćajući se njemačkoj vladi ne može se učiniti puno, jer je to apsolutno kriva adresa.

Nalogodavci i počinitelji ubojstava, bivši djelatnici UDBE žive danas u Hrvatskoj i uživaju sigurnost koju im garantira najviši državni vrh.

S tom činjenicom se HSK ne želi suočiti, jer bi to moglo izazvati …po njega vrlo neugodne posljedice. Uostolam to zahtijeva i temeljitost …jednu osobinu koja je HSK-u potpuno strana.

Uspije li ipak Hrvatskom svjetskom kongresu postići suglasnost sa Njemačkom vladom i posthumno proglasiti Josipa Broza jedinim krivcem za zločine nad Hrvatima u Njemačkoj …Maru i Josipa neće to puno zanimati.

Oni će vjerojatno tu vijest pogledati na malom televizoru u nekom staračkom domu u Njemačkoj. Možda će pri tome pomisliti da je baš taj Tito …po kojemu se sada pljuje …učinio najviše da bi im se omogućio povratak u Hrvatsku.

Svojeveremeno …dok Mara i Josip nisu razmišljali o mirovini, Tito je sa njemačkom državom sklopio potrebne sporazume i socijalne ugovore, koji su se odnosili samo na njih. Mirovinski sporazum je jedan od njih. On omugućuje da se sva u Njemačkoj stečena mirovinska prava koriste i u Hrvatskoj.

Nažalost, nije se nastavilo ići tim putem, pa su izostali brojni drugi sporazumi glede Kranken-  i Pflegeversicherunga.

Te sporazume traži dvadeset tisuća novih ljudi iz godine u godinu. Isto tako svake godine dvadeset tisuća djece koja polaze u školu, mogu očekivati da će ih u školi na činjenicu da su Hrvati, podsjećati samo model nastao u Titovo doba.

U nedostatku organizacija koje se bave gorućim aktualnim problemima, nekoliko privatnih osoba radi ozbiljno na tome. Priključuju im se i strukovne udruge i profitna društva, jer …razlozi leže na dlanu:

Ako bi se omogućilo da se svake godine dvadeset tisuća ljudi vrati u Hrvatsku svi bi imali koristi.

Sa prosječnom mirovinom od tisuću eura mjesečno, povećala bi se kupovna moć u Hrvatskoj za dvadeset milijuna eura …isto tako mjesečno. Dodamo li tome broju Maru, Josipa i ostale, koji su već prije nekoliko godina otišli u mirovinu moglo bi se računati sa pedeset milijuna eura mjesečno.
Prava je šteta da populisti u HSK nisu došli na tu ideju.

HSK je bio od njegovih osnivača baš tako zamišljen …kao servis iseljenim Hrvatima. Ali onda su ga preuzeli nu mene tipovi, kojima je njihov egocentrizam bio važniji od općeg dobra. Tako je ostalo do današnjeg dana.

Za Maru i Josipa iz ove priče je kasno, ali njihovim unucima ostaje nada da će privatna inicijativa uroditi plodom i da će se izjednačiti svi socijalni standardi kada oni ostvare pravo na mirovinu.

Što se mene tiče …ako se slučajno i dogodi da se Titu oduzme Bundesverdienstkreuz, mogu isti dodijeliti predsjedniku Hrvatskog svjetskog kongresa.

Jer samo njemu bi to nešto značilo.

 

P.S. Mara iz naše priče u međuvremenu je preminula, Josip živi sam u okolici Broda i u Duesseldorfu. 

0 0 votes
Article Rating

Related Post

Subscribe
Notify of
guest
22 Comments
Newest
Oldest Most Voted
Inline Feedbacks
View all comments
Josip Mayer
10 years ago

Poštovana Gospođo Z.Gleißberg

Kako i sami vidite možemo mi pojedinačno pričati i komentirati o čemu god hoćemo,o prošlosti ili sadašnjosti za budućnost,kada nas i onako nitko ne sluša,a tko nam je kriv da nismo za budućnost bolje organizirani,sve više mi se čini da smo si bliže nego ikada prije i toj priči o HSK-NJ ujedno i konkretnom rješenju .

Z.Gleißberg
Z.Gleißberg
10 years ago

Bravo Emile pogodio si u srz, nazalost vecina komentara su po mom misljenju kak bi rekli njemci daneben. Eto cuko htio dati do znanja sa cim bi se trebao HSK zabavljati i koje probleme uzeti u ruke. A da te stare price o Josipu Brozu, udbi i sto neznam sve, nikoga ne interesiraju. Neznam zasto svi samo gledate i zivite u proslosti, zar hrvati i hrvatska nemaju vaznijih problema. Gospoda od HSK nikome nisu od koristi osim sebi samima i jos se tu razgalamili kak bi mi trebali da ih slusamo, i moliti kada ce kojeg novinara pustiti da prisustvuje… Read more »

trackback

[…] je najviše klikova. Približno tako veliku pažnju, ali ipak ne toliko, pobudio je naš članak Noć me stigla u tuđini u kojemu spomenusmo hobi gospode iz Hrvatskog svjetskog kongresa. Sad …tačke s pekmezom su […]

Josip Mayer
13 years ago

Ovo je dobro

Što se mene tiče …ako se slučajno dogodi da se Titu oduzme Bundesverdienstkreuz, mogu isti dodijeliti predsjedniku Hrvatskog svjetskog kongresa.

Jer samo njemu bi to nešto značilo.
————————————————–
Nebili se HSK trebao brinuti tko i kako piše povjest iseljenika odnosno dijaspore ili sam to učiniti bolje i kvalitetnije i ntezivnije a ne ono rekla kazala što nam pravi razne destruktivnosti i na kraju svađe.
Kada bi se HKS brinuo tome onda bi znao koga kazniti počinitelje ili mrtvog Tita.

Josip Mayer
13 years ago

Postovana gospodjo Sonje i Emile hvala dragom Bogu da vas konacno imamo takove uporne nastavite i dalje tako. Vidi kako navalise na vas osobno bi vam sugerirao nastavite tako dalje cemu i govoriti nekima niz dlaku ili koji koce uz brdo.Vi ste novinari i poticete razna razmisljanja a na njima je hoce li se sloziti sa vama, zajednicka imamo demokradska prava studirati i razmisljati sto je od cega bolje i prilagodnije,ovo sto vecina ispod govori slusamo vec godinama a citatelji pak uvjek zele cuti nesto novoga kvalitetnoga pogotovo mladi su zeljni primiti se za neku nasu ostavstinu za uporabu. Pa… Read more »

M. Dragica Anderle
M. Dragica Anderle
13 years ago

Tekst – Noć me stigla u tuđini se može interpretirati na dva načina: 1. To je klasični aktualni prilog, u kojem novinar Emil Cipar opisuje stanje stvari i na kraju žali, da organizacija, koja je javno nastupila, de se želi brinuti za naš narod u Njemačkoj, radi druge stvari. 2. To je dirljiva Božićna priča o Mariji i Josipu kao prototipu tužnih i požrtvovnih roditelja, koji za ljubav djece i iz razumljivih razloga ( bolje zdravstveno osiguranje) žive i putuju između dvije zemlje. Ja sam za ovu drugu interpretaciju, jer je bogatija – sadrži stvarnost, ali i duboku ljudsku poruku.… Read more »

Josip Mayer
13 years ago

Što znaöi Admine upravo tako žele

Sudbina ih nije mazila i tako ih dvostrano življenje natjerala i trebaju si omugićiti skrb i brigu na njih na dva mjesta. Za one koji su se vratili i za one koji ostaju
imaju li ili nemaju hrvatska državljanstva ali si Hrvatskih korjena.
I to je stvar i zadaća uz Državu i ne Vladinih stranaka,
da podjele uloge tko se za što brini i interesira.

LP

Petar Hinić
13 years ago

I ja sam mišljenja da gosp. Cipar veoma griješi ako na ovaj način postavlja pitanje starih i bolesnih Hrvata u Njemačkoj. Hrvatska je negdje 90-tih godina sklopila posve novi socijalni ugovor s Njemačkom, jer ugovor iz vremena Jugoslavije Njemačka nije htjela obnoviti, radeći na tome da izbjegne niz olakšica, koje je Jugoslaviji odobrila, jer su tada željeli hrvatske radnike, a sada ih se što jeftinije žele pak riješiti, hrvatskim građanima, te tako smanjiti izdatke na njih u starosti. Hrvatska se nije mogla pozvati kao nasljednica svih prava u tim odnosima, a Njemčka je iskoristila tu priliku i dosta toga izbacila… Read more »

Josip Cuvalo
Josip Cuvalo
13 years ago

Procitah tekst Emila Cipra i sve komentare. Kao demokrati i kultivirani Hrvati moramo respektirati svako razumno misljenje bliznjega i argumentirano diskutirati bez uvreda. Medjutim se stav Emila Cipra ne da tako lako odgonentnuti. Kao uvod u kritiku na nedavne akcije oko publiciranja terora Jugoslavije nad hrv. egzilantima u Njemackoj, zahtjeva jedne UDBine zrtve za oduzimanje odlicja Titu i stava HSKa na tu temu on navodi veliki broj netocnosti. Tvrdi, da nasi Hrvati prve generacije neznaju gdje pripadaju, prepolovio bi broj Hrvata u Njemackoj (s kojim ciljem?), osvrce se na nepostojeci ugovor Jugoslavije i Njemacke, navodi da nasi umirovljenici nisu zdravstveno… Read more »

trackback

[…] tematsko područje. Broj čitatelja našeg portala znatno se povećao nakon objavljivanja članka Noć me stigla u tuđini, pa sam htio doznati kome imam izraziti zahvalnost. Malo me je zbunio naziv firme Hrvatski svjetski […]

Nikola Horvat
Nikola Horvat
13 years ago

…za opisanu situaciju naših umirovljenika ima jedno vrlo jednostavno objašnjenje: oni žele uživati sa rodbinom u svojim rodnim krajevima u svojim mukotrpno sagradjenim kućama pod mediteranskim nebom, a istovremeno biti sto vise sa svojom djecom i unucadi ovdje u Njemackoj. Pored medicinske njege, koju žele uživati u Njemackoj, je to glavni razlog za opisana putovanja. Autor se vara, kad tvrdi da oni nemaju osjećaj pripadnosti; oni vrlo dobro znaju sto su!!! A taj Status neće moći promijeniti niti ovaj portal niti sto hrvatskih udruga zajedno, jer nema drugog rješenja za njihove želje.

Ilija Peran
Ilija Peran
13 years ago

Gospodin Emil Cipar u svojoj kolumni iznosi nekoliko tocnih podataka, medjutim ima i podosta netocnosti. Istina je, da mnogi hrvatski drzavljani jos uvijek nisu donijeli konacnu odluku gdje ce provesti jesen svojega zivota. Zato je opis Josipa i Mare djelomicno tocan odnosno upucuje na problem mnogih strarijih migranta iz mediteranskog podnjeblja. Dakle, isto vrijedi i za Talijane, Grke, Portugalce, Srbe, Hrvate a djelomicno i za Turke. O ovim posljednima ima vise znanstvenih istrazivanja koje kazuju da ce vecina njih ipak ostati za stalno u Njemackoj. O hrvatskim drzavljanima u Njemackoj ne postoji nazalost niti jedna strucna studija pa se ovakve… Read more »

Biserka Lukan
Biserka Lukan
13 years ago

Pročitala sam kolumnu „Noć me stigla u tuđini“ izvjesnog Emila Cipra, što reći? Kao prvo taj tekst, tj. misli koje pronosi njegov autor potvrda su gosp Mariću i Hrvatskom svjetskom kongresu u Njemačkoj, svima koji su se založili za raskrinkavanje zlodjela totalitarnog komunističkog sustava –titoizma nad hrvatskim narodom da su otvorili jedno bitno pitanje iz hrvatske prošlosti koje, ako se ne razjasni, može loše utjecati i na hrvatsku društvenu zbilju, ali i njezinu budućnost. Tekst u uglednom Der Spieglu otkrio je njemačkoj i europskoj javnosti pravi „lik i djelo druga Tita“. Tako kolumna gosp Cipre i njezini glavni likovi Mara… Read more »

trackback

[…] Ja poštujem samo slobodno jednoumlje, kako nas to uči čika Zdravko Tomac. Sa gazdinim člankom Noć me stigla u tuđini nemam baš nikakve veze. I dobro je …a tako mu i treba da je sada dobio poštenu lekciju iz […]

emilija
emilija
13 years ago

Fragmentacija razmisljanja je sila koja se svakodnevno manifestira u obliku nudjenja drustvenih problema bazirana na parcijalnim uvidima. Defanzivna rutina je specificni mehanizam ponasanja, zastita od uznemirujucih informacija predstavljajuci na bilo koji nacin informaciju kao nediskutabilnom. Ovo su dvije ogranicavajuce sile razvitka.Naravno, kao je od iznimne vaznosti i pozornosti sviju nas da pravda izadje na svijetlost dana. Imamo li mi sad PRAVO na tu PRAVDU, postavljam pitanje. Postoji neki red kako bi se odrzao sklad, to su prvo primarne ljudske potrebe,,,na koje mjesto stizu ordeni? HSK , svi govore o QM, gdje je ucinkovitost, gdje su potrebe, cije potrebe?Dosta je vise… Read more »

Mijo Maric
Mijo Maric
13 years ago

Vremena za odgovore na medije inace nemam, ali cu to u ovom slucaju uciniti, jer autor ne samo da koristi pogresne informacije i polazi od vrlo upitnih pretpostavki, nego nazalost i polemizira. Ali uzvratiti cu humorom…:-) Kao prvo, autor pise da ima samo 200.000 Hrvata u Njemackoj, dok je prije tri tjedna isti autor u kolumni na ovom portalu „Ohne uns geht es nicht“ koristio brojku od 250.000 (nije valjda, da tako brzo izumiremo?). Tocno je, da ca. 220.000 osoba u Njemackoj imaju hrvatsku putovnicu. Medjutim, od „Microzensus 2005” Njemacka u svojim statistikama koristi prvotno brojku “osoba sa migracijskom pozadinom”,… Read more »

Maja Runje
Maja Runje
13 years ago

Komentar na kolumnu gospodina Emila Cipra od 11. prosinca 2010., Stranice Hrvatskog glasa Berlin ___________________________________________________________________________ Sugerira li gospodin Emil Cipar da bi Hrvatski svjetski kongres trebao napustiti svoj aktualni projekt o propitivanju svojevremenog njemačkog odnosa prema jugoslavenskom diktatoru Titu te se umjesto toga posvetiti rješavanju ukupnih (!) tegobnih i bolnih posljedica koje ljudima zadaje iseljeništvo? Je li to konstruktivan i dobronamjeran prijedlog ili nam gospodin Cipar možda želi priopćiti nešto drugo? Tito je zaslužan za međudržavni socijalni sporazum koji je konkretno olakšao život hrvatskih migranata; Tito je popularan; Tito je možda učinio najviše za povratak u Hrvatsku; Hrvatski svjetski kongres… Read more »

emilija
emilija
13 years ago

Tko se slagao , tko ne? Kome bilo po volji, kome ne? Tko ima ovakva ili onakva misljenja,stavove i razmisljanja, a tko ne? Koliko je bitno ili ne? Cinjenice govore kako ja poznajem puno Marija i Josipa, cinjenice govore kako je situacija “IST” takva a svakom zdrava logika nalaze da promisli se i postavi pitanje Ceka li to i mene? Naravno kako je od iznimne vaznosti ukidati medalje i ordene, no sredimo si sadasnjost, fokusirajmo sebe na SAD, jer to SAD, ne moze biti jucer niti sutra!!!! Hvala Emile na ovom clanku, jedan od najboljih koji sam procitala , in… Read more »

T.Sunic
13 years ago

Slučajno sam naišao na blog HGB-a. Vidim da ima Hrvata koji nešto rade, kao g. Marić. U ovom smislu treba pohvalit inicijative glede članka objavljenog u Der Spiegel-u gdje je riječ o udbinim ubojstvima u Njemačkoj i oduzimanju Bundesverdienstkreuza J. Brozu Titi. To nije stvar neke nacionalne svijesti ili nacionalizma – to je građanska dužnost svakog Hrvata koji živi u Njemačkoj. Ne postoji čarobni štapić da strana javnost upozna prauzroke raspada bivše Jugoslaviji niti ulogu UDBE u državnom teroru. Iz svoje američke profesorske i emigrantske prakse znam da se treba raditi stalno i od nikog ništa očekivati-a pogotovo ne od… Read more »

Gojko Borić
Gojko Borić
13 years ago

Sve je rečeno što je trebalo reći .

Gojko Borić
Gojko Borić
13 years ago

Apsolutno se ne slažem s ovim člankom . Možda Hrvatski svjetski kongres i ne zastupa baš sve Hrvate u Njemačkoj, ali zasigurno većinu organiziranih Hrvata . Njegovo angažiranje oko po0ništenja njemačkog ordena za Josipa Broza Tita pohvale je vrijedno jer Tito spada među deset najvećih zločinaca u svijetu u 20. stoljeću . To se može lako dokazati . U Njemačkoj se stalno brišu odlučja i razne počasti bivšim nacistima. Komunisti su bili podvrgnuti najstrožoj lustraciji. Mnogi su bili osuđeni i kažnjeni . Zašto bi to mimoišlo i Tita ? Samo notorni postkomunisti i jugonostalgičari, dakle neprijatelji hrvatskoga naroda i njegove… Read more »