Sven Adam Ewin
Svud oko mene riječi. Kao na sletu;
Neke me mame grudima. Neke bokom;
Sve bi htjele završit u mom sonetu,
No ja ih mjerkam kao trgovac stokom.
Ne, neću ove! Ni ove. Neću ni te.
Što odaberem, ja dižem gore skelom;
Onda ih guram u stroge gabarite,
A što je višak – režem oštrim skalpelom.
Jednima strše noge. Drugima ruke.
Neke su vezane u zajedničku snopad;
Višak okljaštrim po pravilima struke;
Reslovi idu u medicinski otpad.
I dugo, pošto sonet maknem sa stola,
Iz mog soneta čuje se vrisak bola.
Ne mogu ostati ravnodušna na duhoviti sonet tajanstvenog pjesnika. Ne činimo li svi slično sa svojim pjesmama, režemo i siječemo nepotrebno, odbacujemo bezvrijedno. Ono što je zanimljivo u ovom sonetu je bogatstvo lirskih slika koje se nižu pred očima dok čitam: “Neke me mame grudima. Neke bokom;…..No ja ih mjerkam kao trgovac stokom”. ili: “Neke su vezane u zajedničku snopad;…Višak okljaštrim po pravilima struke; Reslovi idu u medicinski otpad.” Pa, onako kako to Sven čini, imam i ja jednu na tu temu: Dragica vs. Sven Ubojica rime Meni su pjesme posebna svojta Jutrom se rode mom srcu blizu Ponekad žive… Read more »