Zapis iz Berlina
piše: Sonja Breljak
„U dobrom si društvu. S ,Danicom‘ je surađivao i moj djed, Nikola Šop“, rekao mi je kolega novinar Adrian S. Kostré, kad mu spomenuh redovitu objavu mojih kratkih priča, zapisa iz Berlina u godišnjaku „Danica“. Porastoh koji centimetar nakon tih pohvalnih riječi.
Suradnja s „Danicom“ unijela je toplinu i neko ugodno iščekivanje u moj novinarski rad. Od brojnih priča koje zapisah tijekom jedne godine birala bih najljepše upravo za nju, moju daleku „zvijezdu“.…
Berlin/ -Znaš mama, sutra je …veli mi kćerka danas. Ja upravo ronim po stihovima, po nekim drugim, onozemaljskim prostranstvima, pa odsutno odgovaram:
Berlin/ Kad sam s proljeća 2014. godine boravila više dana u Parizu, posjetivši s mlađom kćerkom, stariju koja je provodila studijsku godinu na Sorboni, potanko i s uživanjem, obiđoh grad i njegove znamenitosti ….… 
Berlin/ Bilo je to 23. lipnja 1996. Sedam godina od pada Berlinskog zida. Dvije godine od našeg dolaska u Berlin. Kao izbjeglice, iz ratom zahvaćene bivše Jugoslavije, smješteni s tisuću drugih sličnih nama iz cijelog svijeta, u Kladowu, bogatom naselju na rubu grada u četvrti Spandau.
Berlin je njemačka i svjetska metropola. Uza sve dugove kojima je opterećen i opću financijsku krizu, ujedno je to povijesno, nasljeđem i kulturom, vrlo zanimljiv i bogat grad. I prostran je.
